Nova paradigma: ili učimo ili nestajemo...

22.04.23 – Madrid, Španija – Raphael Rubia

1.1 Nasilje u ljudskom procesu

Od otkrića vatre, dominacija nekih ljudi nad drugima obilježena je destruktivnim kapacitetom koji je određena ljudska grupa mogla razviti.
Oni koji su se bavili tehnikom agresije pokorili su one koji nisu, oni koji su izmislili strijele uništili su one koji su koristili samo kamenje i koplja. Zatim su došli barut i puške, pa mitraljezi i tako dalje sa sve razornijim oružjem do nuklearne bombe. Oni koji su došli da ga razviju bili su oni koji su nametnuli svoj diktat posljednjih decenija.

1.2 Proboj društava

Istovremeno, napredak je napravljen u ljudskom procesu, razvijeni su bezbrojni izumi, društveni inženjering, najefikasniji, inkluzivniji i manje diskriminatorni načini organizovanja. Najtolerantnija i najdemokratskija društva smatrana su najnaprednijim i onima koji su prihvaćeniji. Došlo je do ogromnog napretka u nauci, istraživanju, proizvodnji, tehnologiji, medicini, obrazovanju itd. itd Došlo je i do značajnog napretka u duhovnosti, koji ostavlja po strani fanatizam, fetišizam i sektaštvo i čini da razmišljanje, osjećanja i djelovanje konvergiraju s duhovnošću umjesto da budu u suprotnosti.
Navedena situacija nije ujednačena na planeti jer postoje narodi i društva koji se nalaze u različitim fazama procesa, ali globalni trend ka udruživanju je jasan.

1.3 Povlacenja prošlosti

U nekim pitanjima nastavljamo da se bavimo ponekad na primitivan način, kao što su međunarodni odnosi. Ako vidimo djecu kako se svađaju oko igračaka, da li im kažemo da se svađaju među sobom? Ako baku napadne banda kriminalaca na ulici, da li joj damo štap ili oružje da se odbrani od njih? Niko ne bi pomislio na takvu neodgovornost. Odnosno, na bliskom nivou, na nivou porodičnog, lokalnog, pa i nacionalnog suživota, mi napredujemo. Sve više mehanizama zaštite se ugrađuje za pojedince i grupe
ranjiv. Međutim, mi to ne radimo na nivou države. Nismo riješili šta da radimo kada moćna država potčini manju... Ima mnogo primjera u svijetu.

1.4 Opstanak ratova

Nakon 2. svjetskog rata bilo je potrebno stvoriti Ujedinjene nacije. U njenoj preambuli je zabilježen duh koji je animirao promotore: „Mi narodi nacija
Ujedinjeni, odlučni da spasu naredne generacije od pošasti rata, koji je dva puta tokom naših života nanio neizrecivu patnju čovječanstvu, da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti..." ¹ . To je bio početni impuls.

1.5. Pad SSSR-a

S raspadom Sovjetskog Saveza činilo se da je period hladnog rata došao do kraja. Možda postoje različita mišljenja o tom događaju, ali istina je da njegov raspad nije proizveo direktnu smrt. Dogovor je bio da će se sovjetski blok raspasti, ali da NATO, stvorena da se suprotstavi Varšavskom paktu, ne bi napredovala prema bivšim članicama SSSR-a. Ta obaveza ne samo da nije ispunjena, već je Rusija postepeno bila okružena svojim granicama. To ne znači da se brani Putinova pozicija o invaziji na Ukrajinu, to znači da ili tražimo sigurnost i saradnju za sve, ili pojedinačna sigurnost ne može biti zagarantovana.
U 70 godina otkako su SAD detonirale nuklearne bombe Hirošime i Nagasakija, postale su arbitri svjetske situacije.

1.6. Nastavak ratova

Za sve ovo vrijeme ratovi nisu prestajali. Sada imamo onog iz Ukrajine, koji ima najviše medijske pažnje zbog određenih interesa, ali ima i onih iz Sirije, Libije, Iraka, Jemena, Afganistana, Somalije, Sudana, Etiopije ili Eritreje, da nabrojimo samo neke, jer ih ima mnogo više. Bilo je više od 60 oružanih sukoba svake godine između 2015. i 2022. širom svijeta.

1.7 Trenutna situacija se mijenja

Prošlo je samo godinu dana otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu i situacija se, daleko od poboljšanja, ubrzano pogoršava. Stoltenberg je upravo priznao da je rat s Rusijom počeo 2014. godine, a ne 2022. godine. Sporazumi iz Minska su prekršeni, a ukrajinsko stanovništvo koje govori ruski je maltretirano. Merkel je takođe potvrdila da su ovi sporazumi bili način kupovine vremena, dok je Ukrajina ojačala veze sa SAD sa jasnim pomakom ka napuštanju neutralnosti i pridruživanju NATO-u. Danas Ukrajina otvoreno poziva na njegovo uključivanje. To je crvena linija koju Rusija neće dozvoliti. Najnovije curenje strogo povjerljivih dokumenata pokazuju da su SAD pripremale ovu konfrontaciju dugi niz godina. Posljedice su da sukob eskalira do nepoznatih granica.
Konačno, Rusija se povukla iz Ugovora o smanjenju strateškog naoružanja (Novi početak), a predsjednik Zelenski sa svoje strane govori o porazu Rusije, nuklearne sile, na bojnom polju.
Iracionalnost i laži na obje strane je očigledna. Najozbiljniji problem koji sve to povlači je da se povećava mogućnost rata između nuklearnih sila.

1.8 Vazalstvo EU prema SAD-u

Oni koji trpe katastrofalne posljedice rata, pored samih Ukrajinaca i Rusa koji su uronjeni u svakodnevni sukob, jesu i građani Evrope koji to vide kao svoje održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, da kroz prihvatanje principa i usvajanje metoda koje se neće koristiti; oružane sile, ali u službi zajedničkog interesa, i da koristimo međunarodni mehanizam za promicanje ekonomskog i društvenog napretka svih naroda, odlučili smo ujediniti naše napore kako bismo izvršili planove. Stoga su naše vlade, preko predstavnika okupljenih u gradu San Francisku koji su pokazali svoja puna ovlašćenja, za koje se utvrdi da su u dobroj i dužnoj formi, pristali na ovu Povelju Ujedinjenih nacija i ovim putem osnivaju međunarodnu organizaciju koja će biti pod nazivom Ujedinjene nacije. Proizvodi postaju skuplji i njihova prava i demokratije se povlače, dok sukob eskalira sve više i više. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku, J. Borrell, opisao je situaciju kao opasnu, ali i dalje insistira na ratnom putu slanja oružja za podršku Ukrajincima. Nikakvi napori ne idu u pravcu otvaranja pregovaračkih kanala, već se nastavlja dolijevati ulje na vatru. Sam Borrell je najavio da je "kako bi se očuvala demokratija u EU, zabranjen pristup ruskim medijima RT i Sputnjiku". Oni to zovu demokratija...? Sve je više glasova koji se pitaju: da li je moguće da SAD žele da održe svoju hegemoniju po cenu tuđih nesreća? Može li biti da format međunarodnih odnosa više ne podržava ovu dinamiku? Da li je moguće da smo u civilizacijskoj krizi u kojoj moramo pronaći drugi oblik međunarodnog poretka?

1.9 Nova situacija

U posljednje vrijeme Kina je izašla kao posrednik i predložila mirovni plan dok SAD zaoštravaju situaciju na Tajvanu. U stvarnosti, radi se o napetosti koja se javlja na kraju ciklusa u kojem se svijet kojim dominira sila kreće ka regionaliziranom svijetu.
Podsjetimo se podataka: Kina je zemlja koja održava najveću ekonomsku razmjenu sa svim državama na planeti. Indija je postala najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ispred Kine. EU trpi ekonomski kolaps koji pokazuje njene energetske slabosti i autonomiju. BRICS GDP ² , koji već premašuje svjetski BDP G7 ³ , i nastavlja da raste sa 10 novih zemalja koje su se prijavile za pridruživanje. Latinska Amerika i Afrika počinju se, sa svojim brojnim poteškoćama, buditi i pojačat će svoju ulogu kao međunarodne reference. Uz sve to evidentna je regionalizacija svijeta. Ali suočen sa ovom činjenicom, zapadni centralizam će pružiti ozbiljan otpor, tvrdeći da je izgubljena hegemonija.Hegemoniju predvode SAD, koje odbijaju da odustanu od uloge svetskog policajca i nameravaju da ponovo aktiviraju NATO koji je pre godinu dana bio spreman da umre nakon pada iz Avganistana...

1.10 Regionalizirani svijet

Nova regionalizacija će proizvesti ozbiljna trvenja sa prethodnim modelom, imperijalističke prirode, gde je Zapad pokušavao da kontroliše sve. U budućnosti, sposobnost pregovaranja i postizanja sporazuma biće ono što će definisati svet. Stari način, dosadašnji način rješavanja razlika kroz ratove, ostat će primitivnim i zaostalim režimima. Problem je što neki od njih imaju nuklearno oružje. Zato je hitno potrebno produžiti Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPAN), koji je već stupio na snagu u Ujedinjenim nacijama, koji potpisuje više od 70 zemalja, a koji međunarodni mediji zasjenjuju sakriti jedini način Moguće je da jeste: "da naučimo rješavati sukobe na pregovarački i miran način". Kada se ovo postigne na planetarnom nivou, ući ćemo u drugu eru za čovječanstvo.
Za ovo ćemo morati preformulisati Ujedinjene nacije, dajući im demokratskije mehanizme i eliminišući privilegije prava veta koje neke zemlje imaju.

1.11 Sredstva za postizanje promjena: Mobilizacija građana.

Ali do ove fundamentalne promjene neće doći jer institucije, vlade, sindikati, stranke ili organizacije preuzmu inicijativu i nešto urade, desiće se zato što građani to od njih zahtijevaju. A to se neće dogoditi tako što ćemo se staviti iza zastave, niti učestvovati u demonstracijama ili prisustvovati skupu ili konferenciji. Iako će sve ove akcije služiti i veoma su korisne, prava snaga će doći od svakog građanina, iz njegovog promišljanja i unutrašnjeg uvjerenja. Kada u svom miru, u samoći ili u društvu, pogledate najbliže i shvatite u kakvoj se ozbiljnoj situaciji nalazimo, kada razmislite, pogledajte sebe, svoju porodicu, svoje prijatelje, svoje voljene... i shvatite i odlučite da drugog izlaza nema i da morate nešto učiniti.

1.12 Uzorna akcija

Svaki pojedinac može da ide dalje, može da pogleda istoriju čoveka i sagleda broj ratova, neuspeha i napretka koje je ljudsko biće napravilo hiljadama godina, ali mora uzeti u obzir da smo sada u nova, drugačija situacija. Sada je u pitanju opstanak vrste... I suočeni s tim, morate se zapitati: šta ja mogu učiniti?... Čemu mogu doprinijeti? Šta mogu da uradim da je moj primerni postupak? … kako mogu svoj život učiniti eksperimentom koji mi daje smisao? … šta mogu da doprinesem istoriji čovečanstva?
Ako svako od nas zađe dublje u sebe, odgovori će se sigurno pojaviti. To će biti nešto vrlo jednostavno i povezano sa samim sobom, ali moraće imati nekoliko elemenata da bi bilo djelotvorno: ono što svako radi mora biti javno, da bi drugi to vidjeli, mora biti trajno, ponavljano tokom vremena ( može biti vrlo kratko) 15 ili 30 minuta sedmično 4 , ali svake sedmice), i nadamo se da će biti skalabilno, odnosno da će razmišljati da postoje i drugi koji se mogu pridružiti ovoj akciji. Sve se to može projektovati kroz život. Mnogo je primjera postojanja koje je imalo smisla nakon velike krize... Sa 1% građana planete koji se odlučno mobilizira protiv ratova i za mirno rješavanje razlika, generirajući uzorne i skalabilne akcije, kojima se samo 1% manifestira, biće postavljene osnove za stvaranje promjena.
Hoćemo li moći?
Pozvaćemo taj 1% populacije da se testira.
Rat je odmak iz ljudske praistorije i može uništiti vrstu.
Ili ćemo naučiti rješavati konflikte mirnim putem ili ćemo nestati.

Radićemo da do toga ne dođe

Nastavlja se…

---

1 Povelja Ujedinjenih nacija: Preambula. Mi, narodi Ujedinjenih nacija, odlučili smo spasiti sljedeće generacije od pošasti rata koji je dva puta tokom našeg života nanio neizrecivu patnju čovječanstvu, da potvrdimo vjeru u osnovna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, u jednaka prava muškaraca i žena i velikih i malih nacija, stvoriti uslove pod kojima se može održati pravda i poštovanje obaveza koje proizilaze iz ugovora i drugih izvora međunarodnog prava, promovirati društveni napredak i podići životni standard u okviru šireg koncepta slobodu, te da u te svrhe prakticiramo toleranciju i živimo u miru kao dobri susjedi, da ujedinimo svoje snage za onoga ko je bio izvor tog Velikog projekta. Kasnije su, malo po malo, te početne motivacije bile razvodnjene i Ujedinjene nacije su postale sve nedjelotvornije po ovim pitanjima. Postojala je usmjerena namjera, posebno najvećih svjetskih sila, da se postupno uklone ovlasti i istaknutost iz Ujedinjenih naroda na međunarodnom nivou.

2 BRICS: Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika 3 G7: SAD, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo

3 G7: SAD, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan i UK

---

Originalni članak se nalazi na PRESSENZA International Press Agency