Treća godišnjica Ugovora o zabrani nuklearnog oružja!

22. januara 2021. godine, stupanje na snagu Ugovora o zabrani nuklearnog oružja. Kako da proslavimo njenu treću godišnjicu dok je sve više država ratifikuje, a mi smo već došli do drugog sastanka/sučeljavanja između njih? U međuvremenu, dobijam poruku od Luigija F. Bone, direktora Wow, Muzej stripa u Milanu: „Uspeli smo… napravili smo izložbu o „Bombi“. Prvi put sam za to čuo kada smo, kao Svijet bez ratova i nasilja, pripremali Cyberfestival 2021. upravo da proslavimo TPAN.

Od davne 1945. godine, atomska bomba je trijumfalno ušla u našu maštu. Bezbrojna djela, od stripova do bioskopa, oslikavaju šta bi se moglo dogoditi u slučaju nuklearnog sukoba, uronila su nas u budućnost u kojoj bi atomska energija mogla poboljšati svačije živote ili otkrila sve detalje o fundamentalnim događajima prošlog stoljeća. Izložba "Bomba" govori nam o atomskom fenomenu kroz fantastični svijet stripa i slika, predstavljajući originalne ploče, filmske postere, časopise i novine tog vremena, video zapise i simbolične predmete. "Cilj događaja," naglasio je Bona, "je da izazove razmišljanje o bombi, koja se periodično vraća u vijesti kao smrtonosna prijetnja, o funkciji nauke i zavodljivoj moći užasa i razaranja."

Nakon posjete upriličeno je ugodno jutro povodom obilježavanja ovako važne godišnjice. Učestvovali smo u osnovnoj školi od oko 70 dječaka i djevojčica četvrtog i petog razreda. Prva stanica, Nagasaki kako u Galli Parku. Okruženi velikim krugom pričamo priču o ovom Hibakujumokuu, sinu primjerka koji je preživio atomski napad 1945. godine. Dok su pohađali jednu od ekoloških radionica organizovanih u okviru programa socijalne rehabilitacije, neka djeca u susjedstvu su čula o Drvetu mira u Nagasakiju. Izrazili su želju da imaju kopiju u bašti stambene zgrade nakon što se preuređenje završi. Nažalost, iz raznih razloga, ovo je bilo jako daleko. Tada je odlučeno da se krene složenijim, ali i posvećenijim putem. Preko Komisije stanara pokušano je da se usvoji kopija. I. Od oktobra 2015. u parku raste kaki.

Druga stanica, sa učenicima petog razreda otišli smo do Museo del Fumetto, gdje nas je čekala Chiara Bazzoli, autorica knjige "C'è un albero in Giappone", koju je ilustrovao Anton Gionata Ferrari (izdavač Sonda). Dječaci i djevojčice podijeljeni su u dvije grupe, jedna je posjetila izložbu, a druga slušala autora. Kratak uvod u Svijet bez ratova i nasilja podsjetio je kako je projekat Kaki drvo postao poznat. Tokom prvog Svjetskog marša za mir i nenasilje (2.-10.), na putovanju u područje Breše, saznali smo da je jedan primjerak godinama rastao u muzeju Santa Giulia. Odatle su uslijedili mnogi drugi u Italiji. Chiara je počela da priča priču inspirisanu Nagasakijskim draguljem. Život jedne japanske porodice vrtio se oko dragulja koji je rastao u maloj bašti njihove kuće. Pad atomske bombe donio je smrt i uništenje svima. Preživjeli hurmaš priča djeci o ratu i ljubavi, smrti i ponovnom rođenju.

Još jedan događaj posvećen godišnjici TPNW-a bio je «Mir i nuklearno razoružanje. Istinita priča u kojoj ste vi superheroj', s Alessiom Indraccolom (Senzatomica) i Francescom Vignarcom (Italijanska mreža za mir i razoružanje). Obojica su istakli da su upravo zahvaljujući zalaganju običnih ljudi postignute povijesne prekretnice u zabrani nuklearnog oružja. Ugovor koji je izgledao kao utopija postao je stvarnost. Kao Svjetski marš za mir i nenasilje. Vjerujući u to, održano je prvo izdanje. Deset godina kasnije održan je drugi, a sada idemo ka trećem, u koji je Italija uključena više od godinu dana, uprkos epilogu prije četiri godine, kada je sve bilo pripremljeno, a pojava Covida sve kompromitovala.

Uz Museo del Fumetto, kao Svjetski marš za mir i nenasilje, proučavamo nekoliko inicijativa, uključujući izložbu stripova posvećenu nenasilju.

---

Urednica: Tiziana Volta