Treća godišnjica Ugovora o zabrani nuklearnog oružja!

22. januara 2021. godine, stupanje na snagu Ugovora o zabrani nuklearnog oružja. Kako da proslavimo njenu treću godišnjicu dok je sve više država ratifikuje, a mi smo već došli do drugog sastanka/sučeljavanja između njih? U međuvremenu, dobijam poruku od Luigija F. Bone, direktora Wow, Muzej stripa u Milanu: „Uspeli smo... napravili smo izložbu o „Bombi“. Prvi put sam za to čuo kada smo, kao Svijet bez ratova i nasilja, pripremali Cyberfestival 2021. upravo da proslavimo TPAN.

Od davne 1945. godine, atomska bomba je trijumfalno ušla u našu maštu. Bezbrojna djela, od stripova do bioskopa, oslikavaju šta bi se moglo dogoditi u slučaju nuklearnog sukoba, uronila su nas u budućnost u kojoj bi atomska energija mogla poboljšati svačije živote ili otkrila sve detalje iz temeljnih događaja iz prošlog stoljeća. Izložba “Bomba” govori nam o atomskom fenomenu kroz fantastični svijet stripa i slika, predstavljajući originalne ploče, filmske postere, časopise i novine tog vremena, video zapise i simbolične predmete. “Cilj događaja,” naglasio je Bona, “je da izazove razmišljanje o bombi, koja se povremeno vraća u vijesti kao smrtonosna prijetnja, o funkciji nauke i zavodljivoj moći užasa i razaranja.”

Nakon posjete upriličeno je ugodno jutro povodom obilježavanja ovako važne godišnjice. Učestvovali smo u osnovnoj školi od oko 70 dječaka i djevojčica četvrtog i petog razreda. Prva stanica, Nagasaki kako u Galli Parku. Okruženi velikim krugom pričamo priču o ovom Hibakujumokuu, sinu primjerka koji je preživio atomski napad 1945. godine. Dok su pohađali jednu od ekoloških radionica organizovanih u okviru programa socijalne rehabilitacije, neka djeca u susjedstvu su čula o Drvetu mira u Nagasakiju. Izrazili su želju da imaju kopiju u bašti stambene zgrade nakon što se preuređenje završi. Nažalost, iz raznih razloga, ovo je bilo jako daleko. Tada je odlučeno da se krene složenijim, ali i posvećenijim putem. Preko Komisije stanara pokušano je da se usvoji kopija. I. Od oktobra 2015. u parku raste kaki.

Druga stanica, sa učenicima petog razreda otišli smo u Museo del Fumetto, gdje nas je čekala Chiara Bazzoli, autorica knjige “C'è un albero in Giappone”, koju je ilustrovao Anton Gionata Ferrari (izdavač Sonda). Dječaci i djevojčice podijeljeni su u dvije grupe, jedna je posjetila izložbu, a druga slušala autora. Kratak uvod u Svijet bez ratova i nasilja podsjetio je kako je projekat Kaki drvo postao poznat. Tokom prvog Svjetskog marša za mir i nenasilje (2.-10.), na putovanju u područje Breše, saznali smo da je jedan primjerak godinama rastao u muzeju Santa Giulia. Odatle su uslijedili mnogi drugi u Italiji. Chiara je počela da priča priču inspirisanu Nagasakijskim draguljem. Život jedne japanske porodice vrtio se oko dragulja koji je rastao u maloj bašti njihove kuće. Pad atomske bombe donio je smrt i uništenje svima. Preživjeli hurmaš priča djeci o ratu i ljubavi, smrti i ponovnom rođenju.

Još jedan događaj posvećen godišnjici TPNW-a bio je „Mir i nuklearno razoružanje. Istinita priča u kojoj ste vi superheroj', s Alessiom Indraccolom (Senzatomica) i Francescom Vignarcom (Italijanska mreža za mir i razoružanje). Obojica su istakli da su upravo zahvaljujući zalaganju običnih ljudi postignute povijesne prekretnice u zabrani nuklearnog oružja. Ugovor koji je izgledao kao utopija postao je stvarnost. Kao Svjetski marš za mir i nenasilje. Vjerujući u to, održano je prvo izdanje. Deset godina kasnije održan je drugi, a sada idemo ka trećem, u koji je Italija uključena više od godinu dana, uprkos epilogu prije četiri godine, kada je sve bilo pripremljeno, a pojava Covida sve kompromitovala.

Uz Museo del Fumetto, kao Svjetski marš za mir i nenasilje, proučavamo nekoliko inicijativa, uključujući izložbu stripova posvećenu nenasilju.

---

Urednica: Tiziana Volta