Dnevnik, novembar 5

Na 5-u, u Barceloni, bili smo na brodu mira, krstarenju koje je upravljala istoimena japanska nevladina organizacija, a koje je posvećeno širenju kulture mira za 35.

5 za novembar - Na brodu se provodi dosta vremena provjeravajući vremensku prognozu kako bi se vidjelo kako će se vrijeme razvijati. Vani puše vrlo jak vjetar.

Oni također stižu, ovdje u luci, gromovi zbog kojih se jarboli njišu, a oko nje čuje se šum halyarda. Tipičan šum

Pogledajmo instrumente: anemometar registrira nalete od 30-40 čvorova. Dan je vedar i osim vjetra izgleda kao proljetni dan.

Izlazimo na sastanak na brodu mira neurednim redom, neki u autu s Renéom i Magdom, drugi autobusom; Netko je pomislio da hoda prije nego što je shvatio da će morati preći čitavu komercijalnu luku. Marš od najmanje jednog sata.

Peace Boat je brod za krstarenje kojim upravlja istoimena japanska nevladina organizacija koja se zalagala za širenje kulture mira, nuklearnog razoružanja, odbranu ljudskih prava i održivost okoliša za 35.

Brod vrši krstarenja po cijelom svijetu, a za vrijeme zaustavljanja na brodu postoje aktivnosti otvorene za javnost i pacifističke grupe.

U fazi Barselone, u kojoj ćemo učestvovati i Sredozemno more mira

U fazi Barselone, u kojoj ćemo i mi učestvovati Sredozemno more mira, biće prikazan dokumentarni film “Početak kraja nuklearnog oružja” u produkciji međunarodne novinske agencije Pressenza.

Onda će uslijediti niz intervencija, Alessandro će govoriti za nas.

Došli smo dosta unaprijed da pripremimo konferencijsku sobu. Prelazak iz ograničenih prostora Bambusa u dvorane broda mira ima određeni efekat i mi također rizikujemo da izgubimo brodove i dizala.

Osim ove male neugodnosti, za kraj smo dobro raspoložen tim: nakon pola sata postavljamo izložbu Boje mira, zastavu Sredozemnog mora mira, zastavu Marša na talijanskom i zastavu Ambasade mira. , mreža mirovnih ambasada podržala je i gradonačelnika Palerma, Leoluca Orlando.

Ideja je uključiti ne samo države, već i gradove, pojedine zajednice građana u mrežu koja pokreće razoružanje na Mediteranu i dijalog među državama. Ponekad se građani bolje razumiju.

Inma Prieto odaje počast

Naša Inma Prieto čini počast, "ljupka voditeljka" je uzbuđena, ali joj ide jako dobro. Počinje.

Nariko, Hibakusha, čita pjesmu u pratnji čeliste. Tada je na Mariji Yosida, direktorici broda mira, da ispriča priču o misiji Brodski mir. Nakon nje, Inma najavljuje dokumentarac. Tama u sobi.

“Početak kraja nuklearnog oružja” rekonstruira povijest atomskih bombi bačenih na Japan i cijeli dugi put kampanja za nuklearno razoružanje, od onih koje su započele tokom Hladnog rata do nedavne ICAN, Međunarodne kampanje za ukidanje Nuclear Weapons, nagrađen Nobelovom nagradom za mir 2017. (nagrada se preuzima).

Ican je označio radikalnu promjenu tempa globalnih mobilizacija za nuklearno razoružanje, u međuvremenu jer je to bila globalna mobilizacija civilnog društva, a zatim zato što je promijenio mišljenje o razoružanju, prvo uključivši u raspravu pitanje humanitarna kriza koja bi uslijedila nakon moguće uporabe nuklearnog oružja.

Nuklearni rat je beskrajni rat

Japanski slučaj i slučaj zemalja u kojima su se obavljali nuklearni testovi, u Tihom oceanu, Kazahstanu i Alžiru, pružili su dokumentacijsku i teorijsku osnovu za novi pristup. Nuklearni rat je beskrajni rat, čije se posljedice produžavaju.

Zračenje ne uništava samo ljude, već i njihove sredstva za život: vodu, hranu, zrak. Pravi rizik, pogotovo danas, kada je završetak blokova hladnog rata otvorio put nuklearnom oružju zemljama s autoritarnim i antidemokratskim režimima.

Posljednjih godina svijet je nekoliko puta bio zatrpan nuklearnim ratom.

Svi se sjećaju slučaja Stanislava Petrov, potpukovnika sovjetske vojske, koji je ispred računara koji najavljuju nuklearni napad SAD na SSSR odlučio da ne reaguje.

Nije pritisnuo tipku i atomski rat nije počeo. Računari su bili u krivu, ali da sam se pridržavao naređenja, ne bismo bili danas da to kažemo.

Postoji još pet dokumentiranih slučajeva uz slučajeve Petrov. Dakle, ukratko, riječi jednog od glavnih uzora filma: pitanje nije hoće li se to ponoviti, već kada će.

Govorilo se o nuklearnom oružju kao odvraćanju

Godinama se govori o nuklearnom oružju kao o odvraćanju. Teza je manje-više takva: budući da postoji rizik od globalnog holokausta, ratovi će se smanjiti.

Pogledajte samo bilten da biste shvatili da konvencionalni ratovi nisu prestali.

Da ne spominjemo da tehnološka evolucija sada omogućava proizvodnju manjeg nuklearnog oružja koje bi se moglo koristiti u "konvencionalnim" ratovima.

Dokumentarni film napuštate sa osjećajem hitnosti: razoružanje i zabrana nuklearnog oružja odmah!

Među sljedećim intervencijama ono što privlači našu pažnju je David Llistar, direktor Odjela za globalnu pravdu i međunarodnu saradnju gradskog vijeća Barcelone.

Barcelona se počela distancirati od banaka koje finansiraju trgovinu oružjem

To ide ravno do stvari: banaka i oružja. Grad Barcelona počeo se distancirati od banaka koje financiraju trgovinu oružjem, a 50% kreditnih linija otvorilo je to kod Etičkog bankarstva i Banke Španjolske.

Cilj je da se postepeno dostigne 100%. Također objašnjava koja bi mogla biti uloga općinskih uprava u mreži nuklearnog razoružanja: djeluju kao pojas prijenosa između građana i središnjih vlasti. Prijedlozi zbog kojih razmišljamo.

Nakon intervencija Tice Font iz Centro Delas d'estudis per la Pau, Carme Sunye iz Fundipaua i našeg Alessandra iz udruge Danilo Dolci iz Trsta, vrijeme je za Rafaela de la Rubia, promotora i koordinatora World March.

Svi smo radoznali. Rođen u 1949-u u Madridu, Rafael je iza sebe desetljećima pacifističke aktivnosti. Humanista je i utemeljitelj pokreta Svijet bez rata i nasilja. Za vrijeme Francove diktature bio je u zatvoru zbog toga što je bio prigovor savjesti, a također je bio zatvoren u Pinochetovom Čileu zbog pripadnika humanističkog pokreta.

Prodavač knjiga, urednik, pisac i prevodilac, njegov je dugačak marš za mir, koji je započeo prije pedeset godina i još nije završen. On ne izgleda kao vođa koji maltretira gomilu, već neko ko zna da je put do mira i nenasilja uzbrdo. „Učinimo šta možemo, korak po korak“, kaže on.

Razmišljamo o vremenu koje je izdvojilo. Sutra ćemo se vratiti na more i pokušati doći do Tunisa.

2 komentara na “Logbook, 5. novembar”

Ostavite komentar