Arena mira u Veroni

Arena di Pace 2024 (17-18. maj) nastavlja iskustvo Arene mira osamdesetih i devedesetih

Arena di Pace 2024 (17.-18. maja) nastavlja iskustvo Arene mira osamdesetih i devedesetih i stiže deset godina nakon posljednje (25. aprila 2014.). Inicijativa se rađa iz spoznaje da je svjetski scenario “trećeg svjetskog rata u komadima”, o kojem često govori papa Franjo, konkretan i dramatičan po svojim posljedicama, te da usko dotiče Italiju, s obzirom na to da postoje sukobi u Evropi i u sredozemnom basenu.

Otuda hitna potreba da se zapitamo kako razumjeti mir u trenutnom globalnom kontekstu i u koje procese ulagati da bismo ga izgradili. Od početka je, zapravo, Arena di Pace 2024 zamišljena kao otvoren i participativan proces. Više od 200 subjekata i udruženja civilnog društva, od kojih su neki dio koordinacije 3MM Italija, pridružilo se pet identifikovanih tematskih tabela: 1) Mir i razoružanje; 2) Integralna ekologija; 3) Migracije; 4) rad, privreda i finansije; 5) Demokratija i prava.

Tabele odgovaraju mnogim drugim oblastima koje se smatraju bitnim za postizanje dubljeg i adekvatnijeg razumijevanja onoga što je danas potrebno učiniti kako bi se promovirao pravedan i autentičan mir. Rezultat tablica rezultat je dijeljenja različitih doprinosa koji su se pojavili u područjima kako bi imali sveobuhvatnu viziju, baš kao što nas papa Franjo poziva da učinimo s paradigmom integralne ekologije, iz koje treba produbiti i pokrenuti naknadne inicijative.

Oca Aleksa Zanotelija poznajemo godinama. Zajedno smo prisustvovali događaju u Univerzitet Federico II u Napulju tokom Drugi svjetski marš u novembru 2019. Igrao je važnu ulogu glasnika.

Prenosimo dio njegovog govora pred Papom i publikom Arene (10,000 ljudi). “…Ovo je prvi put da Arena mira ima biskupa i gradonačelnika Verone kao sponzore. Zajedno smo se dogovorili da Arena mira ne može biti događaj, već proces koji se održava svake dvije godine.

Osnovni cilj je promovirati široku konvergenciju različitih asocijativnih i narodnih stvarnosti kako bi se formirao veliki narodni pokret sposoban da uzdrma našu vladu, a također i vladu same EU, zatočenike ekonomsko-finansijsko-militariziranog sistema.

Kako možemo govoriti o miru ako ratujemo siromašnima?

Ja sam Comboni misionar koji je otišao u Afriku da se obrati. Zaista, kako možemo govoriti o miru ako ratujemo siromašnima? Zaista, danas živimo u finansijskom ekonomskom sistemu koji dozvoljava 10% svjetske populacije da konzumira 90% dobara (naučnici nam kažu da bi nam, kada bi svi živjeli na naš način, bile potrebne još dvije ili tri Zemlje).

Polovina svjetske populacije mora se zadovoljiti sa 1% bogatstva, dok 800 miliona ljudi gladuje. I više od milijardu živi u barakama. Papa Franjo u svojoj enciklici Evangelii Gaudium navodi: “Ova ekonomija ubija”. Ali ovaj sistem se održava samo zato što se bogati naoružavaju do zuba. Podaci Sipri-a pokazuju da su 2023. svjetski bogataši potrošili 2440.000 milijardi dolara na oružje. Mala zemlja poput Italije potrošila je 32.000 milijarde. Oružje koje služi da odbranimo naše privilegovano mjesto na ovom svijetu i da dobijemo ono što nemamo.

Kako govoriti o miru u svijetu u kojem postoji više od 50 aktivnih sukoba?

Kako govoriti o miru u svijetu u kojem postoji više od 50 aktivnih sukoba? Put ponovnog naoružavanja koji je u toku u Evropi i širom svijeta mogao bi nas odvesti u ponor trećeg atomskog svjetskog rata i, prema tome, u „nuklearnu zimu“. Zato papa Franjo u enciklici Fratelli Tutti potvrđuje da danas “više ne može biti pravednog rata”.

Bolna posljedica ovog našeg sistema danas su emigranti, njih više od 100 miliona prema UN; Oni su siromašni u svijetu koji kucaju na vrata bogatih nacija. Ali Sjedinjene Države i Australija ih odbijaju.

Evropa sa svojom rasističkom politikom “ekternalizacije” svojih granica pokušava da ih drži što dalje od nas, plaćajući milijarde diktatorskim vladama Severne Afrike i Turske, koja je dobila više od devet milijardi evra da zadrži najmanje četiri miliona Afganistanaca, Iračana i Sirijaca koji bježe od ratova koje je Zapad vodio u zatočeničkim logorima.

Najgora posljedica ove kriminalne politike je da je 100.000 migranata sada zakopano u Mediteranu! Suočeni s ovom ozbiljnom globalnom situacijom koja nas obuzima, nada se može pojaviti samo odozdo.

Moramo svi postati svjesni stvarnosti, ujediniti se i malo po malo stvarati jake narodne pokrete koji potresaju naše vlade, zatočenike ovog sistema.

Rad obavljen u pet stolova među stotinama popularnih stvarnosti i udruženja za pripremu Arene mira mora se reproducirati u cijeloj zemlji kako bi se pripremio teren za veliki narodni pokret.

A vidimo se za dvije godine na „Areni za mir 2026″… kada prođe Treći svjetski marš (nadamo se… nakon iskustva drugog sa Covidom ostajemo u nadi, ali svjesni da sve može biti) i bilo je zasadio (možda na početku) put do četvrtog izdanja.

Ostavite komentar